Lektor pregledava tekst kako bi proverio njegovu tačnost, naročito obraćajući pažnju na gramatičke, pravopisne i slovne greške i predlažući promene u vokabularu.
Ukoliko je tekst koji treba lektorisati prevod, posebno treba povesti računa o greškama u prevodu.
Lektura je proces pregledanja konačnog nacrta nekog dokumenta ili teksta – nakon što je uređen – kako bi se obratilo računa da nema nikakvih grešaka. Lektor traži slovne, pravopisne i štamparske greške ili nepravilnu upotrebu jezika.
Za pojedine lekture, kao što su npr. lekture medicinskih ili poslovnih tekstova, preporučuje se da angažujete iskusnog lektora koji može da uoči i najmanje gramatičke greške.
U današnje vreme, pojam „lekture“ se uopšteno koristi da označi konačnu proveru bilo kojih tekstualnih informacija. Postoje dva nivoa lekture:
Korektor ide jedan korak dalje od lektora na taj način što ne samo da obraća pažnju na obične jezičke greške, već i na sadržaj. Na primer, nazivi kompanija, brojevi, reference, e-mail adrese, telefonski brojevi ili nazivi profesija dodatno se proveravaju tokom korekture. Štaviše, korektor ispituje sklad, strukturu rečenica, upotrebu izreka koje su specifične za svaku zemlju, različite žargone, registre i stilove.
Izvršiti korekturu dokumenta znači lektorisati ga uz dodatno vođenje računa da je stil dosledan sa drugim sadržajima te kompanije ili publikacijama. Korektori pregledaju završene primerke ne bi li uočili slovne, gramatičke greške, nedoslednosti i greške u formatu. Na mnogo načina, biti korektor je kao da polažete beskrajni test iz nekog jezika: stalno testirate svoje znanje pisanja, gramatike, pravopisa, upotrebe reči i sintakse.
Kada tražite korektora, povedite računa da poseduje neophodno znanje lektora, kao i dodatnu stručnost kada je reč o različitim stilovima pisanja. Jedna od njihovih mera obuhvata vođenje računa da su imena i datumi uvek napisani na isti način. Korektor bi trebalo da poznaje različite stilove ili da bude specijalizovan u nekoj određenoj oblasti. Pri svim nivoima vršenja korekture, korektori ispravljaju greške, naglašavajući suprotne izjave autoru teksta, i traže savete kada nije jasno na koji način bi trebalo rešiti problem. Tokom svega toga, korektori popravljaju sve što je netačno, zbunjujuće, dvosmisleno ili neprikladno. Iz tog razloga, sjajan korektor košta nešto više od lektora.